Božićna priča Paula Coelha

Paulo Coelho:
Iz kuće je dopirala glazba

Kralj je na Badnjak pozvao glavnog ministra da mu se pridruži u njihovoj uobičajenoj zajedničkoj šetnji. Uživao je gledati okićene ulice, ali nije želio da njegovi podanici na to troše previše novca samo da bi njemu udovoljili, pa su se njih dvojica uvijek prerušavala u trgovce iz neke daleke zemlje.

Šetali su središtem grada te s divljenjem promatrali svjetla, božićna drvca, svijeće koje su gorjele na stepenicama kuća, tezge na kojima su se prodavali darovi te muškarce, žene i djecu koji su žurili kako bi Božić proslavili s obiteljima, za stolovima prepunim hrane.

Na povratku su prolazili kroz siromašniju četvrt, u kojoj je ozračje bilo znatno drugačije. Nije bilo svjetala, svijeća ni primamljivih mirisa hrane spremne za posluživanje. Na ulici gotovo nije bilo žive duše, a kralj je, kao i svake godine, glavnom ministru rekao kako doista mora posvetiti više pozornosti siromašnim ljudima u svojemu kraljevstvu. Ministar je kimnuo, znajući da će to pitanje uskoro opet biti zaboravljeno, zatrpano svakodnevnim birokratskim poslovima, proračunom koji je potrebno odobriti i razgovorima sa stranim dostojanstvenicima.

A tada su odjednom začuli glazbu koja je dopirala iz jedne od najsiromašnijih kuća. Kolibica je bila ruševna, a na trulim trupcima bilo je toliko pukotina da su mogli proviriti kroz njih te vidjeti što se događa u kući. A prizor koji su vidjeli bio je krajnje neobičan: starac u invalidskim kolicima plače, mlada žena obrijane glave pleše, a mladić tužnih očiju trese tamburin i pjeva narodnu pjesmu.

"Doznat ću što rade", rekao je kralj.

Pokucao je. Glazba je utihnula i mladić je došao na vrata.

"Mi smo trgovci i tražimo prenoćište. Čuli smo glazbu, vidjeli smo da ste još budni i pitali smo se bismo li mogli ovdje prenoćiti."

"Prenoćište možete pronaći u hotelu u gradu. Mi vam, nažalost, ne možemo pomoći. Ova je kuća, unatoč glazbi, puna tuge i patnje."

"Smijemo li pitati zašto?"

"Sve je to zbog mene." Starac u invalidskim kolicima je progovorio. "Cijeloga sam života svojega sina poučavao kaligrafiji, kako bi jednoga dana dobio posao dvorskog pisara. Ali, godine prolaze, a posla još nema. A onda sam sinoć sanjao luckast san: ukazao mi se anđeo i zamolio me da kupim srebrni pehar jer će me, rekao je, posjetiti kralj. Pit će iz pehara i dati posao mojemu sinu.

Anđeo je bio toliko uvjerljiv da sam odlučio učiniti kako mi je rekao. Budući da nemamo novca, moja je snaha jutros otišla na tržnicu i prodala svoju kosu kako bismo mogli kupiti onaj pehar. Njih dvoje se svim silama trude uvesti me u božićno raspoloženje pjesmom i plesom, ali uzalud."

×
Prijava
Izgubljena lozinka
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.