U svakoj je knjizi predgovor prva i u isti mah posljednja stvar; on ili treba razjasniti svrhu djela ili ga opravdati i odgovoriti na kritike. Ali čitatelje obično ne zanima svrha djela ni napadi u časopisima, pa stoga i ne čitaju predgovore. Šteta je što je tako, pogotovo u nas. Naše je čitateljstvo još toliko mlado i prostodušno da ne razumije basne ako na kraju nema pouke. Ne shvaća šalu, ne osjeća ironije - jednostavno je slabo odgojeno. Još ne zna da u pristojnu društvu i u pristojnoj knjizi nema mjesta otvorenu psovanju, da je suvremena naobrazba otkrila još oštrije, gotovo nevidljivo, a isto tako ubojito oružje koje, pod krinkom laskanja, zadaje neobranjive i točne udarce. Naše je čitateljstvo kao provincijalac koji je, slušajući razgovor dvojice diplomata s protivničkih dvorova, stekao dojam da i jedan i drugi obmanjuju svoju vladu, sve radi svoga divnog uzajamnog prijateljstva. Ova je knjiga nedavno bila žrtva nesretne lakoumnosti nekih čitatelja, pa i časopisa, koji su je shvatili od riječi do riječi. Jedni su se ozbiljno i strahovito uvrijedili što im se za primjer daje takav nemoralni čovjek kao što je Junak našeg doba, a drugi su opet vrlo dovitljivo zapazili da je autor naslikao portrete sama sebe i svojih znanaca...