Mile Stojić rođen je 21. siječnja 1955. u Dragićini (Bosna i Hercegovina). Studij južnoslavenskih književnosti i jezika diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Do lipnja 1992. živio je u Sarajevu od pisanja i uređivanja književnih publikacija. Nakon toga više od jednog desetljeća radio kao lektor na Bečkom sveučilištu. Živi u Sarajevu.

Dosad objavio slijedeće knjige: Lijer, jezik prašine, pjesme, (Sarajevo, 1981.); Umjetnost tame, pjesme, (Sarajevo, 1987.); Zemna svjetlost, pjesme, (Sarajevo 1980.); Olovni jastuk, pjesme, (Sarajevo, 1989.); Južnost, izbor , pjesme, (Sarajevo 1990.); Glasovi sarajevske noći, eseji, (Sarajevo 1993, cijela naklada izgorjela u tiskari u Mostaru); Libreto za sviralu i strojnicu, pjesme, ( Zagreb, 1994.); Prognane elegije, pjesme, (Sarajevo, 1996.); Jutro u Pompejima, eseji, Zagreb 1999.); Riječi na prozoru, eseji (Sarajevo, 1999.); Svjetlost u pomrčini sunca, pripovijesti (Zenica, 2002.); Zaboravite nas, pjesme (Split, 2003.); Mađarsko more, pjesme (Međugorje, 1999.), Rječnik za petak i subotu, eseji (Zagreb 2004.), Prognane elegije, izbor pjesama (Sarajevo, 2004.);  Večera bez politike, pjesme (Zagreb, 2004.); Priznanje, pjesme (Zagreb, 2007); Utjehe ovdje nema, pjesme (Cetinje, 2007);  Café Nostalgija, eseji (Sisak, 2007.); Via Vienna, putopisi (Zagreb, 2008.); Via Vienna, putopisi (Beograd, 2008.).

Knjige prevedene na strane jezike: Fenster Worte, ein bosnisches Alphabet, eseji (Klagenfurt, 2001) Das ungarische Mer, izbor pjesama (Beč, 2006), Strzala w popiele, izbor pjesama (Varšava, 2002), Via Vienna, putopisi (Varšava, 2006.),  Mare magiaro, izbor pjesama ( Pesaro, 2005), Dictionary for Saturday and Sunday, eseji (Chicago, 2004.). U sljedećoj godini izlaze mu knjige na norveškom, mađarskom, slovenskom i njemačkom jeziku.  Sastavio sljedeće antologije: Iza spuštenijeh trepavica, antologija modernog hrvatskog pjesništva, (Sarajevo, 1991.);  In Schmerz mit Wut (bosanska ratna književnosti, zajedno s Alijom Isakovićem, Beč, 1995.); Bosanskohercegovačko pjesništvo XX stoljeća (zajedno sa Markom Vešovićem i Enesom Durakovićem, Sarajevo, 1999.).

 Dobitnik je nagrada: Šimićevih susreta (1971.), Slova Gorčina (1974.); Pečat varoši sremskokarlovačke (1976.), Brankove nagrade Društva književnika Vojvodine za najbolju knjigu mladih pisaca u Jugoslaviji (1978.), Nagrade Književne omladine Bosne i Hercegovine za najbolju knjigu (1980.), Nagrade Željezare Sisak za najbolju knjigu pjesama u Jugoslaviji (1988)., Nagrade Izdavačke kuće Planjax za najbolju pjesnički knjigu u BiH (1999.), Nagrade Buchpremie Austrijskog ministarstva kulture za jednu od deset najboljih knjiga objavljenih u Austriji (2000.), Kočićeva pera (2006.), te Goranova vijenca za cjelokupan opus (2007.).