Odrastanje u bivšoj Jugoslaviji za vrijeme i nakon Drugoga svjetskog rata

Autor, zadržavši se na razdoblju od 1941. do sredine pedesetih godina, govori o obiteljskoj povijesti u dramatičnom vremenu ? kada kao dvanaestogodišnjak s obitelji iz ?rasnih? razloga mora otići u partizane, gdje će se školovati i postati kurir i borac, dok mu roditelji organiziraju medicinsku skrb u partizanskim bolnicama. Cijela obitelj se nakon rata vraća u Zagreb, no ne doživljava mir, već tragediju. Polititčke intrige tog doba kao ideološki sukobi odvode oca, tada ravnatelja jedne velike zagrebačke klinike, u samoubojstvo, a student medicine Stevo Julius mora, kako bi se politički zaštitio, nekoliko godina provesti u Istočnoj Bosni. Iznimno duhovito napisana, ova knjiga oslobođena je svakog resantimana; donosi iznimno diferenciranu sliku rata i poratnog vremena na slučaju jedne obitelji hrvatskih intelektualaca. Njeno pojavljivanje na hrvatskom jeziku nužno je kao prilog modernoj hrvatskoj kulturnoj i političkoj povijesti, a kao dokument i živa autobiografija, ide u najznačajnija ostvarenja suvremene hrvatske memoaristike.

Kao i mnogi naši prijatelji, nismo shvatili znakove. Naravno, povremeno su se čule neugodne izjave o Židovima, a neke izbjeglice iz Austrije i Čehoslovačke na proputovanju govorile su o užasima, ali sve se to nekako činilo dalekim. Zatim, koncem travnja, dva dana nakon što je Hitler po prvi put bombardirao Beograd i potom objavio rat, iznad Zagreba se ukazao jedan avion, a protuzračna obrana otvorila je vatru. Taj avion koji je visoko letio nikoga nije ustrašio, pa umjesto da pođemo u sklonište, promatrali smo kako oblačići protuzračnog streljiva ukrašavaju nebo. Djeca su se zabavljala pogađajući pokoju bitnicu na brdu koje su opsluživali Srbi, odnosno Hrvati. Hrvati su mrzili Kraljevinu Jugoslaviju i nisu se htjeli boriti protiv Nijemaca. Ta jedna jedina bitnica, koja je neprestano kilometrima promašivala avion, sigurno je bila hrvatska. Činilo se kako je to prije karneval, a ne rat.
Realnost je stigla sutradan na kotačima njemačkih motocikala. Naša se bolnica nalazila u mjestu Vrapče, u zapadnom predgrađu Zagreba, glavnoga grada Hrvatske. Manja skupina njemačkih motocikala skrenula je oko pola kilometra s glavne ceste i stigla pred bolnicu. Privukla ih je impresivna bolnička avenija s četiri usporedna niza velikih kestenovih stabala. Stabla su natkrivala središnju asfaltiranu cestu i tri pješačke staze sa svake strane ceste. Avenija je vodila do glavnoga ulaza za vozila koji je sa svake strane imao ulaz za pješake od kovanoga željeza. Iza glavnoga ulaza s dekorativnim lukom od kovanog željeza nalazio se kružni tok s obaveznom fontanom u sredini...

Autobiografska proza, memoarski zapisi zagrebačkog liječnika koji već skoro četiri desetljeća živi i radi u SAD-u. Djetinjstvo i mladost proveo je sa svojom obitelji na području od Zagreba, Otočca, Gline, pa sve do Italije, Goražda... Dramatične godine Drugog svje