U knjizi Quentin Tarantino i filozofija sedamnaestorica filozofa besramno iskorištavaju Tarantinova postignuća u sedmoj umjetnosti – i iz njegovih radova cijede svaki mogući trag zahuktalo-senzacionalističke metafizike i epistemologije.

Jesu li te erupcije inteligencije samo cinično-hipnotična manipulacija našeg cerebralnog korteksa? Ili ih ipak na određeni način možemo povezati s doista bitnim ljudskim vrijednostima – kroz vatrene jurnjave automobila, meksički obračun s krvožednim vampirima i glave koje eksplodiraju?

Možemo li naviku filozofa da citiraju radove svojih kolega smatrati samo prepuštanjem incestuoznim užicima ili u tome ima i nečeg drugog? Primjerice, prenosi li se prikazima amputiranih ušiju i analnog silovanja dublja istina o vječnim vrijednostima?

Na kraju krajeva, samo vi kao čitatelj i gledatelj možete odlučiti.

- Što nas Psi iz rezervoara mogu naučiti o evoluciji suradnje među ljudima?
- Je li osveta mladenke iz Kill Billa opravdana ali istodobno i samouništavajuća?
- Možemo li se potpuno složiti s nekim da se nešto dogodilo, a pritom ne prihvatiti mišljenje da je bila riječ o čudu?
- Kako su na Vincenta iz Paklenog šunda utjecale njegove loše higijenske navike?
- Možemo li reći da film Otporan na smrt govori o jednom razdoblju u kojemu je sve što se dogodilo zapravo – nestvarno?