Dalaj Lamina autobiografija otklanja svaku sumnju u njegovu poniznost i iskrenu suosjećajnost. Izgnani vođa Tibeta vrlo izravno pripovijeda o svome životu otkad je 1939., u četvrtoj godini, otrgnut od doma, preko opasnog bijega iz Tibeta 1959., do osvajanja Nobelove nagrade za mir 1989. U pozadini priče je kineska invazija Tibeta koja je počela 1950. godine. On mirno iznosi pojedinosti utamničenja, mučenja, silovanja, gladi, ekološke katastrofe i genocida koji su, nakon četiri desetljeća kineske vladavine, odnijeli živote milijun i dvjesto pedeset tisuća Tibetanaca i uništili tibetski prirodni i religijski krajolik. Pa ipak, Dalaj Lamina priča je priča o nadi. Ovaj čovjek koji četiri sata dnevno provodi u molitvi ne gaji mržnju prema Kinezima i vidi dobro gdje god da pogleda. Jednoga dana, nada se, čitav Tibet bit će zona mira i najveći svjetski park prirode. Takav optimizam ne dolazi od naivnosti, već od svakodnevnog proučavanja budističke filozofije i njegovog načela opće odgovornosti.

Nadahnjujuća u svakom pogledu, Sloboda u izgnanstvu povijesno je svjedočanstvo i priča o dubokoj vjeri u ljudske vrijednosti.