Pred nama je, za hrvatski politički prostor, neobična knjiga. Opisuje neobično kratku političku karijeru jedne neobične političke osobnosti, i to na neobično pristojan, ozbiljan i objektivan način. Za to naravno, ponajprije možemo zahvaliti Robertu Bajrušiju i njegovom inzistiranju na natprosječnim novinarskim standardima: znatiželjnom, zdravorazumskom pristupu informacijama, nemilosrdnom provjeravanju činjenica i nepokolebljivom inzistiranju na smirenom i uljudnom diskurzu. Bez trunke iluzija o tome koliko je krvoločna stranačka i međustranačka stvarnost, njegov nas tekst o svemu pošteno izvještava – i ujedno odgaja: za neki bolji medijski i politički svijet u kojemu vlada načelo artikulirane kritike, u kojemu nema površnih tabloidnih zaključaka, nema uvredljivih ni zluradih opaski, nema snishodljivosti i nema milosti prema lašcima, prostacima i nasilnicima...

Za neke od neobičnosti zaslužan je, ipak, i sam Zoran Milanović: u ovim krajevima još nismo imali političara koji toliko kao on, i riječju i djelom prezire ulagivanje biračima. Nastavljamo pratiti njegov politički projekt s velikim zanimanjem, s mnogo dobrih želja, i, za opće dobro – s primjerenom količinom skepse. Do sljedeće političke biografije, ili memoara...