Fijasko
Više iz područja Proza

Fijasko

Kertesz, Imre


143,10 kn
  • Uvez: Meki uvez
  • Broj stranica: 363
  • Format: 21*14
  • ISBN: 9537052680
  • Izdavač: Fraktura d.o.o.
  • Godina izdanja: 2005.
  • Biblioteka:
  • Izdanje: -

Roman "Fijasko" drugi je dio Kertészove tetralogije o stradanju. Naime, nakon što je napisao i objavio (1974.) roman "Čovjek bez sudbine" u kojem obrađuje temu Auscwitza i holokausta promatran i ispripovijedan iz perspektive četrnaestogodišnjaka, Imre Kertész, u svojoj zemlji, doživio je posvemašnju šutnju, kritičari nisu pisali o njegovu romanu, ostao je prešućen, nitko nije želio dirati u crni i mračni dio mađarske povijesti, u 1944. godinu i holokaust Židova.

"Fijasko" je logičan i jedini mogući nastavak "Čovjeka bez sudbine", u njemu Kertész opisuje daljnju sudbinu svojega junaka, čovjeka koji se našao u socijalizmu sa svim njegovim strahotama. Kao i u Kafkinim romanima posebno Dvorcu i Procesu junak Kertészova Fijaska, inače pisac, u središtu je birokratske, ovoga puta socijalističke, mašine, njegov je život, u bijednih 28 metara kvadratnih, osuđen na sebe i na stalno promišljanje literature i života. Fijasko je primjer romana koji itekako pokazuje kako je poetika moderne i dalje živa i jednako dobra. Ovaj roman čija je struktura osjetno složenija od pravocrtna pripovijedanja Čovjeka bez sudbine prepun je samoironije a Kertésza je potvrdio kao autora koji je zasluženo za svoj opus dobio Nobelovu nagradu za književnost. Objavljivanjem Fijaska upotpunjena je i na hrvatskome jeziku Kertészova romaneskna tetralogija koji čine Čovjek bez sudbine, Fijasko, Kadiš za nerođeno dijete i Likvidacija.

"Starac je stajao pred ormarom sa spisima. Razmišljao je. Bilo je jutro. (Reklo bi se, oko deset.) Starac najčešće baš u to doba razmišlja. Imao je mnogo briga i nevolja, dakle, imao je o čemu razmišljati. No starac ipak nije mozgao o onome o čemu bi zapravo morao razmišljati. Međutim, o čemu je doista razmišljao, to ne bismo mogli posve točno dokučiti. Po njemu se primjećivalo samo da razmišlja, ali ne i da misli. A može biti da nije ni razmišljao. Samo što je bilo jutro (reklo bi se, bilo je oko deset), a on se navikao da otprilike u to doba uvijek razmišlja. Starac je već stekao golemu rutinu u razmišljanju; bio je sposoban stvoriti privid razmišljanja pa je već i sam za sebe počinjao vjerovati da doista razmišlja. To je prava istina, nema se tu što uljepšavati. Starac je, dakle, razmišljajući (utonuvši u razmišljanje) stajao pokraj ormara sa spisima...."

od istog autora

predlažemo

Zadnje pregledani naslovi


×
Prijava
Izgubljena lozinka
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.