Oproštaj s prijateljem

Otišao je Predrag Matvejević. Profesor, pisac, intelektualac, čovjek posebnog formata. I, mada ima ona uzrečica kako je smrt sastavni dio života, neke smrti kao da ne očekujete. Postoje ljudi koji nas svojim životom i djelom na tu činjenicu naprosto ne pripreme.

I, dugo ne želimo čuti tu vijest.

A film u glavi priziva sjećanja...

O djelima Predraga Matvejevića još će se dugo, dugo govoriti. Bio je jedan od najprevođenijih, ako ne i najprevođeniji pisac s Balkana. Vjerojatno i najtiražniji s ovih prostora. Objavljivan u stotinama tisuća primjeraka. Nositelj najvećih nagrada i priznanja s različitih kulturnih prostora.

O piscima često znamo govoriti kako ih je to i to djelo obilježilo. Čini mi se da su profesora Matvejevića obilježila sva njegova djela. A i sam se prema njima tako odnosio. Mediteranski brevijar, Razgovori s Krležom, Otvorena pisma, Druga Venecija, Kruh naš, Granice i sudbine... Bila je privilegija družiti se s profesorom, biti njegovim prijateljem i slušati neiscrpne priče o Mediteranu, Krleži, književnosti, piscima, disidentima, problemima nacije i identiteta, zajedništvu, južnoslavenskom prostoru, ljudskim sudbinama... nama takvima kakvi jesmo. Jučer, danas... i ovdje.

S posebnom je melankolijom i onom njemu urođenom toplinom znao pričati o svojim roditeljima, djetinjstvu, rodnom Mostaru... S toliko neizbrisivih detalja.

Puno smo lijepih trenutaka proveli družeći se na potezu od njegove Jurišićeve, do Cvjetnog trga, Tomićeve, Tesline... često u njemu omiljenoj Gradskoj kavani. Ljubomorno čuvam te priče. Te romane.

Kada je V.B.Z. otvorio knjižarsko-galerijski prostor u Ilici, profesor Matvejević bio je među onima koji su nam pružali najveću potporu. Proveli smo tu mnoga jutra, popodneva i večeri.

Zapravo, po povratku s profesure u Italiji, profesor je često bio s VBZ-ovcima, a V.B.Z. je već od samog početka suradnje nazivao „našom kućom“.

Jedan od rijetkih suradnika i autora koji, zapravo, nikada nije imao posebnih zahtjeva. Danas mi se čini kao da njegove knjige nisu ni bile u „procesu proizvodnje“, bez svih onih tenzija koje su sastavni dio ovoga posla. Tako smo dogovarali i promocije, gostovanja, nastupe, predavanja, tribine... S Predragom je uvijek sve išlo glatko, posao bismo dogovorili za par minuta, a onda prelazili na druge, važnije teme.

Eh, i sada nam oduzeše te teme. Svi smo se, zadnjih godinu i nešto dana, nadali kako ćemo ih opet jednoga dana nastaviti. U redakciji V.B.Z.-a, u nekoj od naših knjižara, negdje u gradu, po mogućnosti uz klavir i Predragom kako prebire po njemu. Samo za prijatelje.

Dragi prijatelju, veliko ti hvala na svemu!

 

Zoran Simić, u ime svih prijatelja iz izdavačke kuće V.B.Z.

×
Prijava
Izgubljena lozinka
×
Registrirajte se kao novi web kupac
  • Kupujte naslove iz naše ponude
  • Primajte obavijesti o novim naslovima
  • Kreirajte svoju listu želja
  • Pratite povijest vaših narudžbi

Vaši podaci su zaštićeni i poznati samo uredništvu naše web stranice. Naša tvrtka se obvezuje da će s vašim podacima postupati u skladu s odredbama Zakona o zaštiti osobnih podataka.