U Berlinu, Puli, Varšavi okupljeni su putopisni zapisi Tatjane Gromače o udaljenim i bliskim odredištima, stranim i domaćim, o europskim velegradovima i o omanjim, slabo ili nimalo poznatim istarskim mjestima. Na ovim se stranicama tako Koromačno susreće s Barcelonom, Lovran s Amsterdamom, Krakov s Labinom. I sve su to svjetovi obilježeni tragovima ljudske prisutnosti.
Kao i u prethodnim Gromačinim djelima, i ovdje nastavlja ustrajno tinjati problem etičnosti potpune, trajne i bezgranične sreće. Takva se bezglasna sreća, koliko god poželjna i žuđena bila, ali i prometljiva po kratkom postupku u svoju suprotnost, iskazuje Gromači ipak promašena, banalna, kratkovidna i obmanjujuća pa stoga na koncu neprihvatljiva. Nespojiva s načelima humanizma i individualizma, referentnim autoričinim sklopovima vrijednosti.
– iz Pogovora Ivana Moleka
Tatjana Gromača (Sisak, 1971.). Piše oglede o književnim djelima za Treći program Hrvatskoga radija, književnu rubriku Ljudi i knjige objavljuje u časopisu www.prometej.ba, a kolumne na web portalu www.autograf.hr. Knjige su joj prevođene na brojne europske jezike. Za svoj je rad primila ugledne hrvatske književne nagrade. Do sada je objavila: Nešto nije u redu?, pjesme; Crnac, kratak roman; Bijele vrane – priče iz Istre, reportažni zapisi; Božanska dječica, roman; Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti, proze; Bolest svijeta, roman; Carstvo nemoći, roman; Mrtav rukavac rijeke Save, proze; Početnica za luđake, roman.
Recenzije
Još nema recenzija.