Kad je u pitanju poletna osoba i maksimalna ozbiljnost u pristupu poslu, uvijek pomislim na svog gracioznog superagenta, sir Alberta Zuckermana iz izdavačke kuće Writers House, u New Yorku. Tijekom korejskog rata Al je, tada već označjima okićen poručnik, pozvan u Vrhovno zapovjedništvo specijalaca gdje je dobio zapovijed da upotrijebi svoje široko jezično umijeće kao i izbrušene borbene i ostale vještine za prenošenje bitnih tajnih poruka prijateljskim gerilskim jedinicama duboko iza neprijateljskih linija, ustvari da bude golub pismonoša u ljudskoj spodobi. Godine 1951 – je najbolji način za sigurnu dostavu strogo povjerljivog materijala bilo gutanje sitne, nehrdajuće kapsule s mikrofilmom koju je na odredištu valjalo izbljuvati. Al se sa svojim momcima izložio brojnim opasnostima u nastojanjima da iskaslju presudne informacije koje su učinile obrat u korist saveznika kada je to bilo najvažnije. Premda je vrhunsko znanje jezika i dar za autohtono prerušavanje Ala spasilo da ga neprijatelj ne otkrije i uhvati, svaka je misija uzimala strašan danak. Do kraja agresije, od Velikog Ala je ostala samo kost i koža. Opetovano povraćanje po potrebi ostavilo mu je neobičan slučaj bulimije i zdravlje mu je bilo ozbiljno ugroženo. Po povratku kući u Brooklyn nastavio se boriti za svaki gram, ne mogavši progutati hranjive obroke ili uživati čak i u najmanjoj pretjeranosti u jelu bez žestokih nedruštvenih posljedica. Srećom, taman kad je mislio da ne može više dalje, našao je ljubav svog života Claire Thompson. Claire je zadivljujuća kulinarska umjetnica i čim je na prvom spoju opazila Alovu borbu da zadrži večeru, ponudila je da mu skuha jelo. Na sudbonosnom drugom spoju, Claire je ponudila maštovito mnoštvo delicija koje su umirile Alove muke i raspalile želju žlijezda za različitim okusima…