fbpx

Hodža Strah

Autor:

150,00 kn 135,00 kn

Na zalihi

ISBN: 9532014853Izdavač: Područje: Uvez: Kategorije: , Oznaka: Jezik: HrvatskiBiblioteka: Historijska čitanka Miljenka JergovićaGodina izdanja: 2005Format: 15,5*23,5Broj stranica: 284

Hodža Strah

Autor:

150,00 kn 135,00 kn

Na zalihi

ISBN: 9532014853Izdavač: Područje: Uvez: Kategorije: , Oznaka: Jezik: HrvatskiBiblioteka: Historijska čitanka Miljenka JergovićaGodina izdanja: 2005Format: 15,5*23,5Broj stranica: 284

Za Derviša Sušića u Hrvatskoj je malo tko čuo, jer nikada nisu postojali ni izvanknjiževni, ni književnomarketinški razlozi koji bi ovoga pisca proslavili u prvome susjedstvu. U ratu je bio partizan, o čemu svjedoči njegov dnevnik “S proleterima”, koji je osamdesetih bio u obaveznoj lektiri bosanskohercegovačkih osmoškolaca. Početkom šezdesetih počeo je ispisivati neku vrstu društvene satire, u romanima “Ja, Danilo i Danilo u stavu mirno”, koja je danas vrijedan dokument socijalističkih vremena, a nije previše izgubila ni na literarnoj vrijednosti.

Sedamdesetih je na jugoslavenskim televizijama više puta reprizirana televizijska serija “Tale”, snimljena po Sušićevoj prozi, pa je i kod bosanske publike stekla popularnost kakvu sam pisac nikada nije doživio.

Derviš Sušić je, pogotovu u romanima “Hodža Strah” i “Nevakat”, napisao i neke od najmuslimanskijih, ili islamom najprožetijih, stranica bosanske književnosti.

Činjenica je da su najljepše prozne stranice inspirirane islamom, u bosanskoj književnosti napisala dvojica partizana i komunista, obojica u svojim počecima pobornici socijalističkoga realizma i teorije odraza, Derviš Sušić i Meša Selimović. Time doista nitko nije bio na gubitku, niti se tako potvrđivala neka društvena istina. Ali pred čitateljima, ipak, stoji neka vrsta moralne obaveze da prihvate cjelinu, a ne samo dio književne i duhovne istine ovih i ovakvih pisaca. To se pogotovo odnosi na Sušića, jer je on, za razliku od Selimovića, znao dobro pisati i kad bi branio i zastupao svoja ideološka uvjerenja.

Prvo hrvatsko izdanje “Hodže Straha” kasni više od dvadeset godina za izvornikom, koji, ako je suditi po referencama u kritikama novijih zagrebačkih kritičara kada pišu o knjigama koje tematiziraju Bosnu, nisu čitali ni oni koji bi po prirodi posla trebali biti upućeni i u prva književna susjedstva. Međutim, to zakašnjenje i ne mora biti toliko loše, jer je cjelokupni europski književni ambijent danas ponešto istočniji, nego što je bio za Sušićeva života. A i trend novohistorijskoga romana odgovarat će ovome dobrom starom piscu, bosanskome klasiku.

Miljenko Jergović

Recenzije

Još nema recenzija.

Budite prvi koji će recenzirati “Hodža Strah”

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Za Derviša Sušića u Hrvatskoj je malo tko čuo, jer nikada nisu postojali ni izvanknjiževni, ni književnomarketinški razlozi koji bi ovoga pisca proslavili u prvome susjedstvu. U ratu je bio partizan, o čemu svjedoči njegov dnevnik “S proleterima”, koji je osamdesetih bio u obaveznoj lektiri bosanskohercegovačkih osmoškolaca. Početkom šezdesetih počeo je ispisivati neku vrstu društvene satire, u romanima “Ja, Danilo i Danilo u stavu mirno”, koja je danas vrijedan dokument socijalističkih vremena, a nije previše izgubila ni na literarnoj vrijednosti.

Sedamdesetih je na jugoslavenskim televizijama više puta reprizirana televizijska serija “Tale”, snimljena po Sušićevoj prozi, pa je i kod bosanske publike stekla popularnost kakvu sam pisac nikada nije doživio.

Derviš Sušić je, pogotovu u romanima “Hodža Strah” i “Nevakat”, napisao i neke od najmuslimanskijih, ili islamom najprožetijih, stranica bosanske književnosti.

Činjenica je da su najljepše prozne stranice inspirirane islamom, u bosanskoj književnosti napisala dvojica partizana i komunista, obojica u svojim počecima pobornici socijalističkoga realizma i teorije odraza, Derviš Sušić i Meša Selimović. Time doista nitko nije bio na gubitku, niti se tako potvrđivala neka društvena istina. Ali pred čitateljima, ipak, stoji neka vrsta moralne obaveze da prihvate cjelinu, a ne samo dio književne i duhovne istine ovih i ovakvih pisaca. To se pogotovo odnosi na Sušića, jer je on, za razliku od Selimovića, znao dobro pisati i kad bi branio i zastupao svoja ideološka uvjerenja.

Prvo hrvatsko izdanje “Hodže Straha” kasni više od dvadeset godina za izvornikom, koji, ako je suditi po referencama u kritikama novijih zagrebačkih kritičara kada pišu o knjigama koje tematiziraju Bosnu, nisu čitali ni oni koji bi po prirodi posla trebali biti upućeni i u prva književna susjedstva. Međutim, to zakašnjenje i ne mora biti toliko loše, jer je cjelokupni europski književni ambijent danas ponešto istočniji, nego što je bio za Sušićeva života. A i trend novohistorijskoga romana odgovarat će ovome dobrom starom piscu, bosanskome klasiku.

Miljenko Jergović

Recenzije

Još nema recenzija.

Budite prvi koji će recenzirati “Hodža Strah”

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Predlažemo