fbpx

Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?

Autor:

109,00 kn

Na zalihi

ISBN: 9789533160610Izdavač: Područje: Uvez: SKU: VBZ-1023342 Kategorija: Oznake: , , Jezik: HrvatskiBiblioteka: Algortam d.o.o.Godina izdanja: 2009Format: 17*23Broj stranica: 199

Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?

Autor:

109,00 kn

Na zalihi

ISBN: 9789533160610Izdavač: Područje: Uvez: SKU: VBZ-1023342 Kategorija: Oznake: , , Jezik: HrvatskiBiblioteka: Algortam d.o.o.Godina izdanja: 2009Format: 17*23Broj stranica: 199

Ova knjiga prva u Hrvatskoj obraduje temu koja u svijetu poodavna zaokuplja javnost, sociolingvistiku i politiku: sinkronizacija animiranih filmova na dijalekte i slengove umjesto iskljucivo na standardni jezik. Kina je takve sinkronizacije zabranila, Iran ih potice, Québec se zbunio kada je jedan sivac progovorio pariskim slengom, Talijanima je dodijao napuljski i vracaju se standardu, Spanjolska jezicnu raznolikost izvornika svodi na minimum, a Irska dodaje dijalekte i gdje ih izvorno nema… Neki se razlike boje, drugi im se raduju, treci u njima vide izvor manipulacije. Na globalnoj se razini pojavio mocan akter jezicne politike koji sili govornike da se suoce sa sociokulturnim i politickim okvirom svake komunikacije i s tudom predodzbom svojeg govora.

Otkad su i hrvatski distributeri uveli takvu praksu, novine i posebno internetski forumi puni su tvrdnji da se neki govori zapostavljaju, drugi namecu, treci planski dodjeljuju negativcima, a cetvrti pozotivcima…

Pisuci duhovito i provokativno, Ivo Zanic objasnjavakako to da americka vjeverica skotskog porijekla govori dubrovacki, a dobrocudni zeleni div rabi i “kaj” i “lipo”, sto gledatelj ima na umu kad ga zivcira “ubijanje vokativa”, “aeeeeekanje” i “gutanje samoglasnika”, kako Zagreb i Split vide sebe, jedan drugog i ostale, a kako ostali njih, zasto u sinkronizacijama nema Rijeke i Osijeka, slavonskih i istarskih govora, sto su stvarne znacajke necijeg govora, a sto njegova percepcija, te jesu li djeca zaista zbunjena kada s ekrana cuju izraze iz drugih krajeva. I pitanje svih pitanja: Zasto jedan veseli magarac govori kao osel umjesto kao tovar i je li na djelu urota ili slucajnost?

Filmske sinkronizacije nisu autonoman jezican svijet, nego odraz odnosa u drustvu, regionalnih stereotipova, raspodjele ekonomske, politicke i simbolicne moci, hijerarhije prestiznih i zigosanih varijeteta… One i u Hrvatskoj pokazuju koliko gledatelji poznaju druge, sebe i jezicnu stvarnost svoje zemlje.

Recenzije

Još nema recenzija.

Budite prvi koji će recenzirati “Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?”

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Ova knjiga prva u Hrvatskoj obraduje temu koja u svijetu poodavna zaokuplja javnost, sociolingvistiku i politiku: sinkronizacija animiranih filmova na dijalekte i slengove umjesto iskljucivo na standardni jezik. Kina je takve sinkronizacije zabranila, Iran ih potice, Québec se zbunio kada je jedan sivac progovorio pariskim slengom, Talijanima je dodijao napuljski i vracaju se standardu, Spanjolska jezicnu raznolikost izvornika svodi na minimum, a Irska dodaje dijalekte i gdje ih izvorno nema… Neki se razlike boje, drugi im se raduju, treci u njima vide izvor manipulacije. Na globalnoj se razini pojavio mocan akter jezicne politike koji sili govornike da se suoce sa sociokulturnim i politickim okvirom svake komunikacije i s tudom predodzbom svojeg govora.

Otkad su i hrvatski distributeri uveli takvu praksu, novine i posebno internetski forumi puni su tvrdnji da se neki govori zapostavljaju, drugi namecu, treci planski dodjeljuju negativcima, a cetvrti pozotivcima…

Pisuci duhovito i provokativno, Ivo Zanic objasnjavakako to da americka vjeverica skotskog porijekla govori dubrovacki, a dobrocudni zeleni div rabi i “kaj” i “lipo”, sto gledatelj ima na umu kad ga zivcira “ubijanje vokativa”, “aeeeeekanje” i “gutanje samoglasnika”, kako Zagreb i Split vide sebe, jedan drugog i ostale, a kako ostali njih, zasto u sinkronizacijama nema Rijeke i Osijeka, slavonskih i istarskih govora, sto su stvarne znacajke necijeg govora, a sto njegova percepcija, te jesu li djeca zaista zbunjena kada s ekrana cuju izraze iz drugih krajeva. I pitanje svih pitanja: Zasto jedan veseli magarac govori kao osel umjesto kao tovar i je li na djelu urota ili slucajnost?

Filmske sinkronizacije nisu autonoman jezican svijet, nego odraz odnosa u drustvu, regionalnih stereotipova, raspodjele ekonomske, politicke i simbolicne moci, hijerarhije prestiznih i zigosanih varijeteta… One i u Hrvatskoj pokazuju koliko gledatelji poznaju druge, sebe i jezicnu stvarnost svoje zemlje.

Recenzije

Još nema recenzija.

Budite prvi koji će recenzirati “Kako bi trebali govoriti hrvatski magarci?”

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Predlažemo