U čitavom opusu, koji je vrlo bogat i raznoliko struktuiran, ovaj čuveni indijski filozof nastoji dati stvarima i pojavama sasvim različitu psihološku dimenziju, pa će se njegova cjelokupna filozofija pokazati vrlo radikalnom i progresivnom. U knjizi što je sazdana od mnoštva pitanja roditelja i djece pokazuje prije svega poznavanje djece i čovjeka. Nudi mnoge odgovore što nerijetko pobijaju staru propedeutiku i šire novu edukaciju u širem smislu riječi. Iznosi stavove o obitelji, školstvu, tradicionalnom odgoju s vidljivim posljedicama i promašajima. Na osnovi načina podučavanja u Indiji i kasnije Americi, sugerira život u komuni u kojoj će dijete, tinejdžer, čovjek stjecati raznolike i složenije znanje o životu, a ne samo odgoj za određeno životno usmjerenje (čak će meditaciju uključiti u rani odgoj djece). Posebno se usredotočuje na položaj individue u društvu, odnos ega i jastva, a nesuglasice u odnosu roditelj / dijete zahtijevaju potpunu slobodu shvaćanja i izbora. Osho pruža savjete od zbiljske vrijednosti izvan bilo kakve prihvaćene paradigme. Tekovine društva stvorene su da služe čovjeku a sada su postale od njega važnije. Zato zagovara nove zahvate u edukaciji djeteta, odnosno društvenoj orijentaciji čovjeka.