Konzerviranje, druga zbirka priča Julijane Adamović (dobitnice nagrade Kiklop za najbolji prvijenac 2008. godine za zbirku Kako su nas ukrali Ciganima), vješto zaobilazi sve zamke koje nameće teška obaveza opravdanja nesumnjivog uspjeha prve knjige.

Spisateljska moć ove autorice – to je sad već evidentno – udara posred čela. Slavonski blues koji je na 29 različitih načina tematiziran na stranicama ove knjige sadrži, uz prevladavajuću tugu, i mnoge šaljive tonove. Gorčina, ipak, čak i tu caruje. Melankolični pijanac koji posustaje pred snagom svoje loše navike i moguću životnu sreću mijenja za nekoliko boca pića, usamljena službenica čije se erotske strasti usmjeravaju ka, od svih ljudi, plavookom domaru poduzeća u kojem radi, žena koja nakon transplantacije rožnice preuzima i sjećanja na erotsko-ljubavno iskustvo njihovog prethodnog vlasnika, druga koja uspomene na sve svoje ljubavi ljubomorno čuva po prašnjavim teglama pohranjenim duboko u mračnom podrumu, pa dalje: sve te osvetoljubive majke, nestalni očevi, loši muževi, hladne žene, nevjerni prijatelji, sebični potomci, izigrani ljubavnici… svi su oni, takvi kakvi jesu, sa svim svojim falingama, dio neobičnog, bolno iskrenog svijeta Julijane Adamović. Ali, to nikako nije mračan planet. Svi ti usamljenici duboko nezadovoljni sobom, svojim tijelima, svojim životima, ipak su neprestano na udaru slatkih i neočekivanih mogućnosti koje život, nepredvidiv kakav već jest, neprestano podastire pred nas, a po kojima često bezobzirno gazimo u svim svojim jalovim žurbama. I to je sama suština, skriveni smisao i ključ za čitanje Konzerviranja.

Postoji li, dakle, nagrada za drugu knjigu? Ako ne, svakako bi je trebalo izmisliti. Julijana Adamović ju je itekako zaslužila.