Zasluga da je Zapad upoznao zen-budizam, te postao svjestan veličine njegove duhovne baštine, gotovo je u cijelosti zasluga Daisetza Teitaroa Suzukija (1870.-1966.). Zahvaljujući svojoj dugovječnosti, Suzuki je oko sedam desetljeća svoga života posvetio tome da Zapadu protumači duh dalekoistočne religiozne misli, prije svega zena.

Kada sam prvi put pročitao – prije više od pola stoljeća – malenu knjižicu s nekoliko propovijedi Majstora Eckharta, duboko su me se dojmile, jer uopće nisam očekivao da bi bilo koji drevni ili suvremeni kršćanski mislilac mogao iznosi-ti tako smione stavove kakvi su tamo izloženi. Iako se ne sjećam koje su propovijedi tvorile sadržaj ove malene knjige, te su ideje bile jako bliske buddhističkoj misli, doista toliko bliske da se gotovo moglo proglasiti kako su proizvod buddhističkog promišljanja. Ipak, koliko mogu procijeniti, Eckhart je bio izuzetno kršćanski nastrojen.

Vjerska se svjesnost razvija nailaskom na mrežu velikih protuslovlja gdje struji ljudskim životom. Kada ta svjesnost dosegne sebe osjećamo se kao da je naše biće na granici potpunog kolapsa. Ne možemo povratiti osjećaj sigurnosti sve dok se ne uhvatimo za nešto što nadilazi te suprotnosti.
Kakva god protuslovlja doživjeli, neće nam smetati ako nismo filozofi, jer nismo svi stvoreni baviti se nekom vrstom razmišljanja. Svejedno, ona u većini slučajeva sebe dokazuju na polju volje. Kada smo tamo potvrđeni, pitanje se doživljava oštrije, poput probadanja strijele. Ako je volja za moć izložena nekoj vrsti neprestane prijetnje, naprosto moramo razmisliti o životu.
Potom “Što je značenje života?” ne zahtijeva apstraktno rješenje, već dolazi do jednog koji je konkretan osobni izazov. Rješenje mora proizići iz iskustva. Napuštamo sve suprotnosti koje se javljaju na misaonom planu, jer moramo osjećati praktično zadovoljstvo životom.
Japanska riječ kono-mama je najadekvatniji izraz za ovo stanje duhovnog zadovoljstva. Kono-mama je jestvost stvari. Bog je jestvost na svoj način, cvijeće cvjeta na način svoje jestvosti, ptice lete putem svoje jestvosti – sve je to savršeno u svojoj jestvosti.

Eckhart je na vlastiti način komentirao sve ove ideje koje možda smatramo isključivo shin učenjem:
Ako patite zbog Boga i samo zbog Boga, ta patnja ne pozljeđuje i nije teška za podnošenje, jer Bog uklanja teret. Ako bi mi na vrat bilo položeno sto kila i potom ih netko drugi prebacio na svoj, isto mi je bilo sto ili jedna. Ne bi mi bilo teško, niti bi me pozlijedilo. Da skratim priču, čovjekove patnje kroz Boga i zbog Boga jedinog učinjene su prijatnim i lakim.
To [volja] je savršeno i pravilno kad nema posebne povezanosti, kad je oslobođeno sebe, te kada je pretvoreno i prilagođeno Božjoj volji. Uistinu, što je volja tome sličnija, savršenija je i istinitija. S takvom voljom je sve moguće – ljubav ili bilo što drugo.
Pretpostavimo, ipak da sva takva [iskustva] uistinu stižu od ljubavi, ni tada ne bi bilo najbol