Netko ga je pronašao u košari u praonici rublja, omotanog u ručnik, starog tek nekoliko sati i na rubu smrti. Nazvali su ga bebom Mojsijem kada su podijelili njegovu priču na večernjim vijestima – maleno dijete ostavljeno u košari u prljavoj praonici, dijete koje je rodila majka ovisnica i za kojega se očekivalo da će imati svakojake probleme. Crack bebu, Mojsija, zamišljala sam s ogromnom pukotinom koja se protezala uzduž njegova tijela, kao da je slomljen pri rođenju. Znala sam da to nije značenje tog pojma. No ta mi se slika urezala u pamćenje. Možda me upravo to što je bio slomljen i privlačilo k njemu od početka. Sve se to dogodilo prije no što sam se ja rodila, a kada sam ga upoznala i kada mi je mama ispričala o njemu, priča je već postala stara vijest i nitko nije želio imati ništa s njime. Ljudi vole bebe, čak i bolesne bebe. Čak i crack bebe. No bebe odrastaju u klince, a klinci odrastaju u tinejdžere. Nitko ne želi imati posla s problematičnim tinejdžerima.