“Mutacija sudnjeg dana” roman je koji nećete ispustiti iz ruku. U romanu pratimo glavnog junaka Šimuna. Ova je rečenica najtipičnije što možete očekivati, no ne dajte se navesti na krivi trag jer je ovaj roman sve, samo tipičan nije. Bujica je to misli u čiji je kovitlac ulovljena naša bliska suvremenost (korona, potres, otuđenje), ali i ona opća –jurnjava za boljitkom, zagrebački kvartovi, roditeljstvo i brak. Dejan Šorak u fokus stavlja Šimuna i njegovu obitelj te poslovnu priliku iz snova koja će uzrokovati kovitlac događaja, a svima im je zajedničko to da su vrlo realistični i suvremeni. Likovi i radnja uvlače vas u zbivanja, ne možete se oteti pitanju „A što će biti dalje?“.

Ne piše autor samo o lijepim stvarima, pojašnjava da i ostvarivanje snova traži žrtvu – dotiče autor tako i pitanje braka i bračne nevjere, pitanje odgoja i pitanje izbora. Rastače i pomalo hiperbolizira i ironizira ogromnu korporaciju, realistično opisujući sve ono što se krije iza glamura velikoga loga, ali i kako se naizgled snažne obiteljske spone mogu naći na kušnji. Ne libi se Šorak to opisati realistično, pa se ne boji posegnuti niti za psovkama, erotikom i razgovornim jezikom, koji je u romanu sredstvom karakterizacije lika. Podsjetilo me to na Borisa Senkera i njegov lik Ahiora koji ustvrđuje da je govoru psovka što i jelu začin. Nije Šorak začinio roman samo stilski i psovkama, začinio ga je i elementima mistike, poznavanjem psihologije i igranjem s istom(posebice u opisima ljubomore i radnoga okruženja). Korisne su i metafore, epiteti i usporedbe, ali i dijelovi unutrašnjih monologa. Nadalje, uspostavlja autor i intertekstualne veze s mitovima i Cesarićem, kao i knjigom Umijeće ratovanja.

Igra se autor riječima, suvremenošću, intertekstualnošću, svojim likovima i sceničnošću i u toj igri i uživa i podiže ljestvicu. Sve je to dopunjeno i minimalističkom naslovnicom koja svojom jednostavnošću otvara prostor složenoj, suvremenoj priči. “Mutacija sudnjeg dana” roman je s kojim čitateljska publika raste, propituje sama sebe, pita se o svijetu u kojem živi – dakle, čitateljska publika, može se reći – mutira. Doživljava preobrazbu jer vidjeti vlastitu stvarnost ovako ispisanu doista ne ostavlja ravnodušnim. Dejan je Šorak u ovome romanu spojio najbolje od scene i najbolje od pisanja pa je sve to mutiralo u izvrstan roman. O tome kad će za nas same sudnji dan, odlučujemo sami.