Roman Osmijeh kozleta jednog od najboljih suvremenih pisaca Davida Grossmana napisan je iz perspektive četiriju glavnih likova od kojih svaki skriva mračnu tajnu. Pripovijedajući o sebi, Šoš, Uri, Kacman i Hilmi pletu gustu i napetu priču o izdaji i krivnji, ljubavi, ljubomori i prijateljstvu, ratu i miru, o tankoj liniji između života i priča te o nadi koja uporno klija i na mjestima koja su svi zaboravili. Napisan poput labirinta, Osmijeh kozleta čitatelje mami u duboki emocionalni bezdan u kojem se glavni likovi usred izraelsko-palestinskog sukoba pokušavaju izboriti za normalan život. Nagrađivani izraelski pisac David Grossman iz krhotina pojedinačnih ispovijesti izvodi univerzalna pitanja i tjera nas da se zapitamo: može li čovjek u nenormalnim uvjetima ostati dobar, i kako će preživjeti osjećaj krivnje ako se pokaže suprotno? Što bi se dogodilo kad bismo neprijatelje promatrali kao osobe s kojima možemo suosjećati? Je li sve unaprijed određeno sudbinom ili ipak svjesno možemo mijenjati svoje okolnosti? Na kraju čitanja Osmijeha kozleta ostaje duboka spoznaja da odgovora nema, jer smisao je u samom raspetljavanju, odgonetavanju života.

“Proročanski roman koji začarava srce, razbuktava maštu i potiče na razmišljanje.” — LA Times Book Review

“Grossman je talentirani pisac, ali i više od toga: poput Václava Havela, on traga za moralnim vrijednostima, a riječi su mu, poput nekog krika, usmjerene apsolutnoj istini i pravdi.” — Newsday

“Nevjerojatna knjiga… dirljiva, slojevita i moćna, a napisana s toliko suptilnosti (…) kombinacija suosjećanja, brige za moralne vrijednosti, umjetničkog stila i silne maštovitosti, koja zaista zaslužuje široku publiku.” — Independent

“Osmijeh kozleta je roman o otrežnjenju. O procesu otuđenosti pojedinca od svega što poznaje, svega u što vjeruje. O pogledu u ljudsku iskvarenost koja je posljedica stalne uronjenosti u nepravdu i laž i pokušaju bijega u nestvarno pred razornim iskustvom okupacije koje jednako zatire obje zaraćene strane. Grossmanovi junaci kreću se unutar osjećajnih
paradoksa netrpeljivosti, straha, bliskosti i prijateljstva. Njihova društveno-politička zbilja postaje metafora za emotivnu i psihološku dramu u njima samima.” — Menachem Peri, urednik izraelskog izdanja