Ovo je priča o Ines. Običnoj tridesetogodišnjakinji. Vjerojatno ste je već sreli. U tramvaju, na ulici, u kafiću, na tržnici, možda vas je okrznula, možda se ispričala, možda vam je nešto dobacila, možda se nasmiješila, a možda ništa od toga. Ovo je priča i o njezinim prijateljima. Ovo je priča i o tebi. I o svemu onome što će se dogoditi. I o onome što neće. I o onome što mislite da se događa nekom drugom.

Dovoljno je tako malo da život krene nekim drugim smjerom. Dovoljno je da osvane jedan krivi petak. Petak koji nije petak trinaesti. I sve krene krivo. I neobjašnjivo. I teško. Jako teško. Loši događaji povlače za sobom i loše odluke, a loše odluke i loše posljedice i tu nema kraja. Svakodnevne obveze pretvore se u nemoguće misije. A ništa se ne može promijeniti. Ne može se ni odustati. Ne može se čekati.

I kad je potrebna podrška bližnjih dolazi do novog razočaranja. Poznati se pretvore u nepoznate a nepoznati postanu nešto manje nepoznati. Ines je ostala sama sa svim svojim problemima. Neočekivano i bez pripreme. Ostala je sama sa samom sobom. I započela inventuru. I pronašla mnoga pitanja bez odgovora. Pronašla je i odgovore na nepostavljena pitanja. Često puta nije znala što bi i sa jednim i drugim. I da li itko ima išta od ikakve istine?

Ivana Gudelj
Rođena sam Zagrebu jednog davnog utorka.
Pišem jer to volim.
Najprije sam napisala pjesmu koju sam izgubila. Pa sam napisala nekoliko pjesama koje više nikad nisam pročitala. Onda sam počela pisati kratke priče. Nakon toga drame. Pa ponovno kratke priče. Pa ponovno drame. Pa scenarije. I drame. I kratke priče. Pjesme ne. I onda je nastala jedna rečenica od koje je nastao ovaj roman. To je moj prvi roman. Možda je i posljednji. Ne znam. Čekam ponovno jednu posebnu rečenicu. Možda dođe. U međuvremenu sam napisala pjesmu. I nikad nisam uspjela pogoditi što će mi se dogoditi.

P.S Želim vam ugodno čitanje. I ne zaboravite na svoje priče. Sigurno ih imate