Projekti, projekti i projekti. I samo party, party, party!

Po cijele dane radilo se na projektima.

A tijekom noći se slavilo.

I tako, radilo se i slavilo.

 

 

Roman [email protected] drugi je roman kosovsko-njemačkog pisca Beqëa Cufaja (Dečani, 1970.), objavljen 2011. na albanskom jeziku, a potom 2012. i na njemačkome, nakon čega je knjiga postigla velik uspjeh kod njemačke, austrijske i švicarske književne kritike koja je o njoj imala samo riječi hvale.

Nakon dvostrukog sloma koji je doživio u privatnom životu, njemački profesor odluči napustiti siguran posao na sveučilištu kako bi se angažirao u mirovnoj misiji kao predstavnik Ujedinjenih naroda u jednome od mnogih kriznih područja u svijetu. Riječ je o zemlji koja je još donedavno bila pogođena krvavim i razarajućim ratom, čije stanovništvo vapi za mirom i međunarodnom pomoći.

No ubrzo po dolasku „ondje dolje“ postaje mu sve jasnije proturječje između te uništene zemlje u kojoj stanovništvo oskudijeva s najosnovnijim egzistencijalnim potrebama i apsurdno birokratiziranih i neučinkovitih međunarodnih struktura, koje čini šaroliko društvo idealista, avanturista i karijerista koji svoje dane provedene u uredima začinjavaju burnim noćnim životom…

Ovaj roman Beqëa Cufaja prva je otvorena i višeslojna kritika rada i djelovanja međunarodnih mirovnih misija na ovim prostorima…

 

 

O autoru:

Beqë Cufaj (Beć Cufaj) rođen je 1970. u Dečanima (Kosovo), studirao je književnost i lingvistiku na Sveučilištu u Prištini, a nakon završenog studija odlazi u Njemačku. Sredinom devedesetih napisao je nekoliko knjiga pjesama i priča: Balada Budallaqe (Glupa Balada, 1994.; poezija) i 205 (1996.; poezije i priče).

Nakon što je 1999. počeo rat na Kosovu, piše eseje za ugledne njemačke novine koji su 2000. objavljeni i u knjizi Kosovo. Godine 2011. objavio je još jednu zbirku eseja, Laboratori i Lirisë (Laboratorij slobode).

Nakon završetka rata privremeno se vratio u domovinu kako bi sudjelovao u obnavljanju novina KOHA Ditore. Od 2000. ponovno živi u Njemačkoj, gdje, osim što se bavi književnim radom, piše i za novine (Frankfurter Allgemeine, Süddeutsche, Die Zeit, Courrier International).

Godine 2004. u Prištini je objavio svoj prvi roman Shkëlqimi i huaj, koji je 2005. godine preveden i objavljen na njemačkome s nazivom Der Glanz der Fremde, a 2010. i na srpskome, kao Sjaj tuđine, u izdanju V.B.Z.-a (Beograd).

Njegov drugi roman, vrlo hvaljen i uspješan [email protected] (Priština, 2011. / Zürich, 2012.), prvo je njegovo književno djelo prevedeno na hrvatski jezik.

 

 

 O prevoditelju:

Giulian Hamitaj rođen je 1991. godine u Fieru, Albanija. Završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Radio je u agenciji „MHC Business Language Training“ kao prevoditelj i predavač albanskog, engleskog, hrvatskog i talijanskog jezika te kao službeni prevoditelj za Veleposlanstvo Republike Albanije u Hrvatskoj. Surađuje s državnim tijelima i institucijama Republike Hrvatske (Hrvatskim saborom, HRT-om) te različitim centrima za učenje stranih jezika (Dicta centar za jezike, ABC strani jezici).

Godine 2016. završio je program UN Akademije, koju jedanput godišnje organizira Hrvatsko društvo za Ujedinjene narode u suradnji s Diplomatskom akademijom Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske.

Član je Talijanskog instituta za kulturu iz Zagreba i Hrvatskog društva za Ujedinjene narode.