Tolerancija ili snošljivost je pojam koji se koristi u najrazličitije svrhe, od kojih mnoge nisu usmjerene poticanju tolerancije, već upravo njezinu zatiranju ili obezvrjeđivanju. Netolerantni ljudi često govore o toleranciji, naglašavajući nužnost njezinih granica i ističući na taj način opravdanost netolerancije koju šire. Ljudi koji se nerado određuju prema pojavama i događajima u društvu najčešće za sebe kažu da su tolerantni, koristeći tako toleranciju kao štit iza kojeg mogu ustrajati u svojoj neopredijeljenosti. Ekstremisti svih boja, vrsta i jakosti često govore o toleranicji kao nedostatku koji imaju slabi i neodlučni ljudi, ocrnjujući tako i svoje bližnje i sam pojam snošljivosti. Ima i dobrih, religioznih ljudi, čija tolerancija zaista nema granica, jer i u povodu uvrede i prijetnje pružaju drugi obraz. Ni oni ne doprinose “ugledu” tolerancije, jer učinak njihova ponašanja najčešće nije povoljan za njih, ni za njihove bližnje, a ni za zajednicu u kojoj žive. Netko pametan jednom je upozorio ljude na opasnost primjene uzrečice “Pametniji popušta”, rekavši: “To znači da budale vladaju”. Parafraziranjem tog upozorenja mogli bismo ustvrditi da kad “tolerantniji popušta” tada “netolerantni vladaju”. Sama činjenica da je tome zaista tako mogla bi biti dovoljan, ali ne i jedini razlog za bavljenje tolerancijom.