U svom romanu Varalice Sarah Waters nepogrešivo i besprijekorno rekonstruira vrijeme druge polovice devetnaestog stoljeća koje se obično naziva viktorijanskom epohom, te se svrstava među najznačajnije suvremene pisce povijesnih romana (tri njezina dosadašnja romaneskna uratka bila su u najužem izboru za Bookerovu nagradu).

Svoju vještinu Sarah Waters iskazuje ne samo preciznim opisom pojedinosti i odnosa koji karakteriziraju viktorijansko vrijeme – dvostruki moral i mentalitet, te opreka između visokog i niskog, otmjenog i prostačkog, znanstvenog i profanog – nego i umijećem rekonstruiranja književnog stila viktorijanskog vremena, pa na trenutke podsjeća na Charlesa Dickensa i njegove suvremenike. No, Sarah Waters ipak ne ispisuje puku repliku prošlog vremena, nego se bavi pitanjem kojim se viktorijanski pisci nisu mogli baviti – istospolnom ženskom ljubavlju.

U izuzetnoj intrigi dvije djevojčice, Sue i Maud, bivaju zamijenjene u najranijem djetinjstvu i nehotice svaka od njih živi život one druge – jedna živi u sumnjivom sirotištu, druga u izopačenu okružju velikaškog gnijezda. Kad ih novi stupanj intrige suoči, svaka od njih stane kovati plan da u potpunosti uništi svoju suparnicu – jedna završava u ludnici, druga, pak, među džeparskim ološem… Pa ipak, unatoč tome što jedna drugoj rade o glavi, među djevojkama se javljaju emocije koje se na koncu osvješćuju kao ljubav.

Varalice Sarah Waters razvijaju se kroz naizmjenično pripovijedanje dviju junakinja, pa se tako mnogi trenuci osvjetljavaju s dvije strane, što autorici pomaže da dâ objektivniju sliku, baš koliko i da unese neizvjesnost. Sarah Waters upravo tim postupkom spretno zaokuplja pozornost i neprekidno između redova drži pitanje – što će dalje biti?

Prevela: Radha Rojc Belčec