Ja sam Mia, djevojčica sam s Downovim sindromom i imam 6 godina. Idem u vrtić. Odgođen mi je polazak u školu sljedeće školske godine zbog mojih posebnosti koje me „ograničavaju“, no i zbog kojih sam posebna i drugačija. Puna sam veselja, topline, dragosti, no i tvrdoglavosti, brzine i sve radim po svom. U slikovnici „Vedrina suncokreta“ upoznajemo veselu i životom opčinjenu djevojčicu Miju. Ona je tzv. dijete suncokret i zna da je drugačija, ali baš kao i svako drugo dijete traži i treba puno ljubavi, prihvaćanja i razumijevanja. Mija će nam ispričati kako izgleda njezino djetinjstvo i koliko truda ulaže da bi držala korak sa svojim vršnjacima. U Mijinom životu ima puno radosti i ljepote, ali njezini dani ispunjeni su i napornim učenjem, radom i vježbanjem vještina koje mnogi od nas uzimaju zdravo za gotovo.

Cilj ove slikovnice je približiti malenima i velikima život s Downovim sindromom, razvijati suosjećanje prema djeci i roditeljima koji žive s ovom teškoćom i prihvaćanje različitosti kao bogatstva života u svim njegovim izričajima. Jer i kad s roditeljima idem u šetnju, opet „učimo“, ali „učimo“ kroz igru, kroz pitalice i to mi se jako sviđa. Ono što mi fali je to što baš i nismo putovali van Hrvatske jer se roditelji baš i nisu usudili zbog mog zdravstvenog stanja.

Kada mi je Lukas pričao o svojim putovanjima van Hrvatske, jako mi je bilo zanimljivo slušati gdje je sve bio i što mu se sve događalo, što je sve vidio i koga upoznao. Pokazivao mi je kartu svijeta, da mogu vidjeti gdje se nalaze sva ta mjesta, pokazivao mi je svoje slike s putovanja, a i ja sam sama poslije gledala kad bih došla kući, slike tih svih mjesta i maštala o putovanju. Prijateljstvo s Lukasom je najljepše što mi se dogodilo. Imam najboljeg prijatelja kojeg volim, koji me voli, koji me puno naučio, s kojim putujem kroz život djeteta koje nije suncokret. Mogla sam barem malo biti kao svi drugi i maštati takav život.