Kada je 1933. došla na vlast, nacistička stranka je naslijedila već postojeće zakone protiv nomadskog načina života. Nacionalsocijalisti su od samog početka sve Rome i Sinte, kako nomade tako i stalno naseljene, smatrali -nearijevcima. Oni su, zajedno sa Židovima, bili klasificirani kao stranci i smatrani opasnošću za njemačku rasu. Već 1935. izgubili su državljanstvo i dobili drugorazredni status »zemljaka«. Iste je godine Zakon o zaštiti njemačke krvi proglasio ženidbene veze Cigana i Nijemaca nezakonitim. U Njemačkoj u kojoj je zavladao Novi poredak više nije bilo mjesta za skupinu ljudi koja slobodno putuje zemljom baveći se obrtom i prodajući svoje rukotvorine od praga do praga. U Berlinu je po vodstvom Roberta Rittera pokrenut program pseudoznanstvenih istraživanja. Poslije je taj program preuzeo Centar za rasnu higijenu i istraživanje biologije stanovništva. Znanstvenici su morali prihvatiti povijesnu i lingvističku činjenicu o dolasku Roma i Sinta iz Indije pa shodno tome i njihovu pripadnost arijskoj rasi. No, tvrdili su da je tijekom putovanja prema Europi došlo do miješanja s drugim rasama, a za takvu miješanu rasu nema mjesta u nacističkoj Njemačkoj. Navodi protiv Roma tiskani su u pamfletima i člancima.

Na rubovima njemačkih gradova građeni su zatvorenički logori; onamo su slani i Cigani-čergari i oni nastanjeni u kućama. U logorima je vladala stroga disciplina i zatvorenici su smjeli iz njih izlaziti samo na rad. Prema Dekretu protiv kriminala iz 1937., u koncentracijske logore Buche-mvald i Sachenhausen poslano je 1938. nekoliko stotina Cigana – »ljudi koji su pokazali kako se ne žele uklopiti u društvo«. Tim se periodom bavi Prvi svezak ove biblioteke.