U drugoj knjizi, “Zvonki cedar ruski” , Vladimir Megre opisuje svoj put od uspješnoga poduzetnika do poslovnoga brodoloma i propasti njegove tvrtke. Prije nego što ga je Anastazija učinila piscem, odlučio je objediniti poduzetnike u udrugu poduzetnika čistih namjera. U spisateljski se pothvat upustio, shvativši da ponajprije treba  početi pisati, a potom osnovati udrugu poduzetnika.

Anastazija se u knjizi dotiče teme seoskih ljetnikovaca (ruski: dača), ne bi li opisala prostranstvo ljubavi, koje biljke mogu stvoriti za čovjeka kad se on s njima druži i ophodi s ljubavlju. Vrativši se na trenutak u Megreovu prošlost, Anastazija mu na primjeru male sibirske višnje, koju je on posadio, pokazuje kako je višnja za njega željela stvoriti prostranstvo ljubavi. Anastazija je, zapravo, ne znajući na koga se ta želja odnosila, došla na Megreov brod ne bi li pomogla ostvariti želju višnje.

Na primjeru njezine pramajke, Pjesnikinje, Anastazija opisuje drevne pjesnike, barde, koji su pjesmom pronosili tradiciju predaka. Ta je pjesma oživljena u glazbi današnjih pjesnika Rusije, koji su se, po Anastazijinim riječima, prvi odazvali na njezino maštanje o prelijepoj stvarnosti, o kojemu je maštala u tajgi.

Na Anastazijinoj čistini u tajgi, pokraj nje se znala pojavljivati plamena kugla, nalik na loptastu munju. Za nju je Anastazijin pradjed rekao da predstavlja jednu od hipostaza Boga. Evo kako je Megre opisuje:

“Pogledali smo uvis i ugledali je. Nad čistinom se uzvisila nevelika loptasta nakupina koja je pulsirala i svijetlila plavkastom svjetlošću. Pod njezinim prozračnim plaštom ispreplelo se mnoštvo plamenih iskri različitih boja poput boja munje. Podsjećala je na veliku loptastu munju. Ali ona je imala razum!

Nije bilo shvatljivo od čega se sastojala i što je predstavljalo njezin razum.

U njoj se osjećala neka neshvatljiva i tajanstvena moć. Ta sila nije izazivala strah. Naprotiv, od nje je proizlazilo ugodno blaženstvo koje potpuno umiruje da nisi imao potrebu ni za kakvim pokretom. Želio si samo biti. ”

Anastazija za sebe kaže da je predstavnica starovedske civilizacije, koja se do danas održala na području sibirske tajge.  Na ostatke ove civilizacije upućuju dolmeni ili drevne grobnice, vjerojatno prethodnice egipatskih piramida. Neke se od njih nalaze u blizini grada Gelendžika u Krasnodarskome kraju, koje su postale turistička atrakcija. U njih su se, po Anastazijinome kazivanju, dali zakopati živi ljudi koji su odlazili u vječnu meditaciju: upravo oni pripadnici starovedske civilizacije, kojima i ona sama pripada. U kavkaskim gorama nedaleko Gelendžika, Vladimir Megre je pronašao dolmen, u kojemu je bila shranjena Anastazijina pramajka. Poklonio se pred njim i položio cvijeće na kameno uzvišenje obraslo mahovinom.