“Najvažnija je bila misao koja se stvorila u prostoru. Misao, koju je stvorila Anastazija, još se nije čula od trenutka stvaranja, i ona nije ostavila traga niti u jednoj raspravi. Krajnje jednostavna, i u isto vrijeme svojom uzvišenošću neobična, misao koju je izgovorila Anastazija, pretvorila je poznate rasprave u naivne izmišljotine, posve daleke od onoga što se javlja Božanskom biti. Anastazija je kolektivnu spoznaju nadopunila pojmom Boga, koji je čovjeku nedostajao” – tim je mislima Anastazijin djed u sedmoj knjizi Vladimira Megrea pod nazivom “Životna energija”, iznio bit Anastazijine ideje o stvaranju prelijepe budućnosti, koja već živi u prostoru, a ostvaruje je mnogo ljudi diljem svijeta, koji počinju shvaćati svoju bit i svrhu svoga postojanja, i time vrše iskorak u drukčiju stvarnost – nadomak svijeta Božanskih prvobitnih izvora.

Da je ideja inspirirajuća, potvrđuje milijunski odaziv čitatelja ne samo u Rusiji nego i u drugim zemljama, koji svojom pjesmom, stihovima i slikama, daju do znanja da nije riječ o idealno zamišljenoj stvarnosti nego o stvarnosti koju žive “sada” , koju stvaraju na svojim imanjima na “rodnoj” zemlji, domovini, koja “se proteže tamo gdje žive ljudi bliski duhom”.

Novina je upravo u tome što je Anastazija na originalan način osmislila naizgled bezazlenu ideju o životu u skladu s Prirodom, približivši je na način razumljiv svakome i pokazavši kako je praktično primijeniti. Anastazija će reći: Trebamo se hraniti kao što i dišemo. Upravo nam tim riječima daje uvid u tajnu postojanja, otkrivajući dublje razloge koji se kriju u drevnoj istini, a odnose se na ubrzanje misli, ili drugim riječima, proširenje svijesti, s tim da se misao ubrzava u uvjetima opisane stvarnosti na “rodnoj zemlji”, znači u dodiru sa zemljom, a posredno i sa Svemirom.

Da je misao energija, potvrđuje i suvremena znanost. To je najjača energija u Svemiru, a odgovara misli čovjeka, kao što će reći Vladimir Megre. Drugim riječima, to je životna energija ili ‘prana’, iz koje izvire svaki pokret u Svemiru, pa tako i tijek misli u ljudskome umu. Dobro znamo koliko je važna kontrola misli da bismo živjeli u ravnoteži. Anastazija će se izraziti nešto drukčije i reći da se radi o vježbanju misli, što će prikazati na primjeru utrke njezina sina s mladim vukom, koji će se tako vježbati brzini misli.

U sedmoj će knjizi motiv plamene kugle plavkaste boje, što se pojavljuje s Anastazijom i predstavlja jedno od očitovanja Boga, zadobiti prelijepi oblik dječaka “zaogrnuta plavom tkaninom ljubičasta sjaja”. Možemo ga usporediti i s Bogom Krishnom plavkasta lika. Kao univerzalni Bog sveprožimajuće svijesti i simbol najuzvišenije ljubavi, On će se pojaviti u liku dječaka ne bi li nam iskazao svoju zahvalnost na našemu nastojanju u stvaranju nove razine stvarnosti.

Ključno je mjesto u knjizi Anastazijina misao o prekoračenju svijesti u drugu dimenziju stvarnosti, kojom je ona